smile with the rising sun
18.04.2007., srijeda
slomljenog srca
|
eto, kao i da ne živim tumaram okolo tražeći utjehu u nečijem zagrljaju nitko nije poput nje, njenih očiju zarezanih zauvijek u moje ožiljaka puno srce |
20.02.2007., utorak
kako bučno zbori lomeći se moje srce
|
Oh, kako bučno zbori lomeći se moje srce. Sablasni jecaji tresu moje tijelo, dok u plavoj noći kroz me sjevnu dvije strele srebrnog vrha. Hladno srebro razjapuri moje srce na tri djela. Sav miris moje sreće iscurio je iz mene, i ostadu samo hladne, tvrde zidine mojih osjećanja. Kao da neki hladni valovi isprahu sve moje želje i nadahnuća. Sve mi liči na odustajanje, promijenili su se trenutci vremena i pogledi na sve. Sada... bosonoga pužem kamenom sferom srca svog. |
06.12.2006., srijeda
|
došo nama sveti Niko koji dugo nije pipo krampusa po čelavoj glavi i i džepa mu izlaze mravi Sveti Niko daj ti nama puno pameti i mozak nam sastavi. (barem moj) ha ha ha zločesti smijeh beton buši! Sveti Nikola je u biti mazohist, a Krampus mu je asistent "spank me Niki boy and I will be your toy! " serem a jutro je.. ugl, Sretan vam svima sveti Nikola dobijte puno šiba da budete bolji i da ne visite na internetu previše Pozdrav |
05.10.2006., četvrtak
|
svejedno meni ne treba pomoć, samo poduka i nagovor da zavolim interpunkcijske znakove... uglavnom jučer, dana gospodnjeg 4.10. zaljubih se ja u predivne velike oči ljubav me je zeeeeeeeeelaaaaaaa i šta ću sad a ne znam pokušat ću zadržati tu ljubav vidjet ćemo što nam evolucija našeg odnosa donese :) za Leri :) |
03.10.2006., utorak
|
nema me u zadnje vrijeme sam prozirna svi me traže ja putujem tražim sebe na željeznicama u sobama punim starih suvenira u drvenoj škrinji pronalazim svoj radioaktivni oblik |
14.09.2006., četvrtak
jutro..(u stilu Doriana Graya)
|
Kao da neki bijeli, uzdrhtali prsti promiču kroza zastore. Crne, fantastično nijeme sjene prodiru u kutove sobe i tamo se skutre i čuče. Vani se bude ptice u krošnjama i čuju se koraci ljudi koji idu na rad, ili vjetar stenje i uzdiše, silazeći sa svojih visina i šulja se oko zamrlih domova kao u strahu da ne probudi zaspale, ali ipak ne može a da svojim hukom ne izgna san iz njegove grimizne spilje. Dižu se vela, jedno za drugim, vela maglovita preskozorja, i stvarima se malo po malo vraćaju oblici i boje, i gledam kako u osvitu dana svijet ponovo poprima svoj vjekovječni izgled. U mutnim se ogledalima opet odrazuje život. Ugasle svijeće strše na mjestima gdje su ostavljene, a kraj njih leži napol razrezana knjiga koja bješe čitana ili umjetni cvijet s peteljkom od žice kojim smo bili kićeni, ili pismo što smo ga se bojali pročitati ili smo ga pročitali bogzna koliko puta... I nama se čini da se ništa nije promjenilo, a iz nestvarnih sjena noći vraća se stvarni život, nama dobro znan. K. |
26.08.2006., subota
tko je bolesniji?
|
pjesnici?slikari?ili menađeri? evo jedna jednočinka u stilu Andy Warhol-a ..kad se Mislav napokon odlučio suočiti sa svojim gramofonom ostao je gluh kad je pogledao da je na igli naboden 17-to godišnjak, bilo je to užasno iskustvo, ipak je bio djevac i taj "nabodeni" bio mu je čuvar guznog himena(ako postoji tako što), no u ovom svijetu sve postoji, i zato je Mislav znao da mora ostati hrabar i potražiti novu iglu za gramofon iz 1902. Kad je došao doma sestra ga je upitala zašto se probudila s muškim uskim boksericama na glavi, a kaže da je sigurna da večeras nikoga nije ugostila u svoju postelju. Mislavu je ovo bio "D" tjedan, oko njega događale su se najčudnije stvari. Ostao je nezamazanog guza i blistavog obraza i krenuo u još jednu avanturu svog ego tripa. Stajao je pred jebeno velikom zgradom i 2 sata uzastopno stiskao je gumb na dizalu, osjećao se tako malim (jedina jedinka bez prijatelja svoje vrste) strahovao je od klaustrofobije, jer svoj guz čuvao više nego išta u sebi i na sebi... |
26.07.2006., srijeda
|
U meni žive vaginocentrični krugovi uklesani vatrom bijelom. Nepostojećem svijetlu kradem meni upućene sve moguće misli, bacam ih u vruću vodu i šaljem u poljubac prošlosti. Biti siv ili plav, ja ne kategoriziram kao oni što zaboravljaju postojati u masi a živjeti jedinstveno. Svaki tvoj korak, dodir ili riječ (promišljena ili ne) zavrijeđuje trenutke dodijeljene tebi, tvom umu i tijelu. Ne dopusti nikom da rastavi trenutak od trenutka, da ruši i grize mostove satkane od tvojih vlastitih misli ! |
20.07.2006., četvrtak
|
raširimo ruke.. ruke su nam snažne.. život je jači od smrti !!! Oduprimo se režimu kolektivne tuge! Mi, mladi smo buntovnici! Dignimo ruke protiv onih što seru govna po skulpturama svoje ugušene revolucije ! Mi smo jači od njih ! Naš život je jači od njihove smrti ! Nek pogledaju tko je zapravo usamljen, nek pogledaju u ogledalo svoje duše ! Mi smo jači ! Jači smo ! Od svih ! Nepobjedivi ! Zapamti, uvijek smo jači ! Ne zaboravi to dok stavljaš ruže na spomen. Jači smo ! |
03.07.2006., ponedjeljak
|
Iznajmi mi svoju maternicu ! Grče mi se nožni palci dok te vidim. Ma, radije ću si kupiti psa nego ponovno se zaljubiti ! |